| Promocija sabranih djela Skendera Kulenovića |
|
„SVE JE MOJE IZ BOSNE...“ U skolopu ovogodišnjih pozorišnih Susreta održano je u petak (19. 11.) sa početkom u 12 sati, u foajeu Doma kulture predstavljanje i promocija sabranih djela Skendera Kulenovića koje je izdala Izdavačka kuća „Bosanska riječ“ iz Tuzle. U samom programu predstavljanja o ovom kapitalnom poduhvatu govorili su Jakov Amidžić, prof. dr. Srđan Vukadinović, te vlasnik izdavačke kuće „Bosanska riječ“, Šimo Ešić. Program je moderirala novinarka Danijela Regoje. „Sve je moje iz Bosne...“, tim riječima je otvorila predstavljanje sabranih djela moderatorica D. Regoje pročitavši uvodni pogovor izdanja koje je objavljeno u 10 tomova, koga je napisala Vera Crvenčanin Kulenović, supruga Skendera Kulenovića, te ja nakon toga riječ prepustila direktoru Susreta Jakovu Amidžiću. „Čast mi je sjediti na ovom mjestu, iza ovih 10 knjiga koje danas predstavljamo u Brčkom. Što se tiče našeg Festivala moram istaći da je ovo što danas činimo samo nastavak plodne suradnje sa Izdavačkom kućom „Bosanska riječ“. Izdavanje ovih knjiga je ogroman uspijeh i hvala gospodinu Šimi Ešiću što je ovo uradio“. Nakon J. Amidžića prisutnima se obratio i selektor Susreta, prof. dr. Srđan Vukadinović te je povodom izdavanja sabranih djela S. Kulenovića istakao: „Kada govorimo o Skenderu Kulenoviću i njegovoj književnoj dimenziji često teatarsku dimenziju zapostavljamo iz razloga što ne ulazimo u dublju analizu njegovih djela. On je režirao, prevodio i bavio se teatarskom politikom. Njegov dramski kvalitet i estetska poetika je ogromna. On je bio kompletan dramski radnik. Dugi niz godina bio je vezan za pozorište i ono je uticalo na njegov život i na njegovo stvaralaštvo. Iako je bio blizak vladajućem establišmentu svoga vremena to nije imalo uticaja na njegovo stvaralaštvo pa mu je predstava „Djelidba“ zabranjena. Bilo je to 1947. godine i bila je to prva zabranjena predstava u tadašnjoj državi. Njega su te „zabrane“ pratile ali to njemu nije smetalo da svojim stvaralaštvom pokuša da poruši neke uvriježene stereotipe. Zabadao je bodlje satire u bolesno društveno tkivo“. Prije nego se prisutnima obratio Šimo Ešić, pročitavši nekoliko odlomaka iz predgovora „Skenderova trajanja“, Vere Crvenčanin Kulenović, moderatorica D. Regoje je istakla da je posebna vrijednost poduhvata Izdavačke kuće „Bosanska riječ“, u tome što je Šimo Ešić uspio pronaći neka nova djela/zapise koji danas nisu objavljivani te ih je uvrstio u sabrana djela. „Susretljivošću i požrtvovanjem gospođe Vere smo zavirili u stare arhive i skrivene kutke te smo pronašli pozamašnu građu pa smo sabrana djela povećali na deset tomova. Pošto knjiga oživi tek kada se otvore njene korice nadam se da ćete i vi podržati ovaj naš projekat koji ima i te kakvu vrijednost kako za nas tako i za pokoljenja koja dolaze. Moram napomenuti da je ovo djelo, pored što je djelo Skendera Kulenovića, dobrim dijelom i djelo njegove supruge Vere. Mi, izdavači njegovog cjelokupnog književnog opusa sretni smo što smo mogli ponuditi sliku svijeta kroz poglede ovog maestralnog pisca“, istakao je na kraju predstavljanja Š. Ešić. Hakija Karić |
Postavljajući na scenu Narodnog pozorišta u Tuzli „Hanku", dramsku storiju Isaka Samokovlije o tragičnoj ljubavi Roma, Sulejman Kupusović je podigao njen scenski govor na nekoliko potencija najviše da bi dosegnuo punu istinu o strasnoj žudnji za životom kojom Romi identificiraju svoje duhovno biće i koju ispovijedaju kroz igru i pjesmu. 
Mate Matišić ima izuzetno razvijen osjećaj za detalj, za njegov lokalni tonalitet i za njegovu ambijentalnu karaktarizaciju, za mentalni sklop iz čijeg okrilja proističe. 
On, ona, usedmostručeni On (s hermafroditskim premetanjem iz muškaraca u ženu), i pijanistica: zvuči pomalo pirandelovski, s okosnicom egzistencijalističke filozofije tjeskobe i straha od praznog prostora, ili išlekivanje nekog fiktivnog, koji bi trebao doći odnekud s dahom prijetnje ili osvete i čije je stanište neodredivo. 
Jedno je evidentno jedan od mogućih postulata na kojem ova predstava može pledirati za svoju opstojnost na sceni, jest zgusnuti narativ Andrićeve proze koji se čuje iz offa. 
