SKUČENOST ŽIVOTNOG PROSTORA I „GROBNICA ZA BORISA DAVIDOVIČA“

Predstava „Grobnica za Borisa Davidoviča“, u produkciji Pozorišta Prijedor, je priča o razobličavanju glavnog modernizacijskog neuspjelog projekta koji se tiče, navodnog, demokratizovanja ambijenta. Projekat zasnovan na tehnološkoj diktaturi brzine koji je prividno i simulirajuće uspostavljen i promovisan radi uspostave demokratske strukture kao svoj projekat proizveo je totalitarizam novog tipa. Namjesto jednopartijskog totalitarizma došao je modernizacijski zatvoreni sistem u kojem je umjesto političke grupacije ili neprikosnovenog lidera tehnologija dovoljna sama sebi. Ako se može govoriti o nekoj predstavi koja na XXVII Susretima pozorišta / kazališta Bosne i Hercegovine u Brčkom simbolizuje cjelinu modernizacijskih sunovrata, onda je to u svakom slučaju prijedorska, čiju režiju potpisuje Gradimir Gojer.


Umjesto totalitarizma obojenog ideologijskim karakterom i slikom svijeta kakva odgovara vladajućim političkim elitama, uspostavlja se bezideologijski totalitarni system univerzalnog tipa. Različiti ideologijski totalitarizmi konstituisali su cjelinu structure zatvorenog sistema. U modernizacijskim izazovima ideologizirane su samo male grupe čije suprostavljenosti upravo i naglašava modernizam i globalizacija. U tim i takvim grupama pojedinac je beznačajan, bitne su razlike koje prividno isplivavaju na površinu i grade široku lepezu različitih otuđenosti.
Velike ideje u tako zatvorenom sistemu sa prividnim razlikama nestaju i pojedinac progresivac se pita ima li smisla uopšte boriti se i zalagati za nove ideje. Proizvod novih modernizacijskih neuspješnih projekata je liberalni kapitalizam koji zbog uvećanja profita melje sve pred sobom. Potiru se individualni porivi usmjereni ka boljitku i napretku, zarad ostvarivanja profita. Intelektualni i tragalački napori pojedinca prevazilaze se vječitom utrkom za egzistencijom. I u modernizacijskim izazovima nikada kraja utrci za profitom i za dobiti. Naprotiv utrka postaje sve intenzivnija, slobodno vrijeme sve manje, a sredstava za život je manje ili gotovo nimalo. Ljestvica sunovrata se svakim danom spušta sve niže i niže i ide duboko ispod egzistirajućeg minimuma.
U borbi protiv totalitarizma i prevazilaženja stanja svijesti po kome je iluzorna svaka daljna borba za ideje i za novi progres pojedinac se ne smije ispoljavati isključivo kroz svoju političku dimenziju. Bilo bi to jednostrano i površno i takvim načinom egzistiranja išlo bi se na ruku izazovima globalizma i modernizma koji djelatno čovjekovo biće nastoje „izmjeriti“ I pokazati kroz samo jednu dimenziju. Tada se pojedinac ne svodi na kreativno i stvaralačko biće, već na samo jedan statistički skup koji ne posjeduje kvalitet potreban za izlazak iz sunovrata novog totalitarizma ili zatvorenosti svih sistema modernizacijskog karaktera.
Razvijajući mnogostrukost čovjekovog identiteta, a ne samo njegovu političku dimenziju, Danilo Kiš i Gradimir Gojer u predstavi Pozorišta Prijedor, u realnost i u njenom ispitivanju do granica mogućeg uključuju i „ono što je nesvjesno, snove“ koji jesu na trenutak bjekstvo od totalitarne stvarnosti i sistema gvozdenog kaveza. Kombinujući stvarnost i snove, realnost i imaginaciju protagonisti predstave „Grobnica...“ na površinu lansiraju nove Borise Davidoviče koji mogu nastati samo na južnoslovenskom prostoru, i kojih Evropa zbog svoje I potpune predanosti modernizmu nema.

Srdjan Vukadinović

 
Share on facebook

Broj posjeta

Danas:39
Ukupno:103010

Susreti su počeli

Posjetitelji

Trenutno aktivnih Gostiju: 5 online

Bilten 08/07

Bilten 08

RokSlidePostavljajući na scenu Narodnog pozorišta u Tuzli „Hanku", dramsku storiju Isaka Samokovlije o tragičnoj ljubavi Roma, Sulejman Kupusović je podigao njen scenski govor na nekoliko potencija najviše da bi dosegnuo punu istinu o strasnoj žudnji za životom kojom Romi identificiraju svoje duhovno biće i koju ispovijedaju kroz igru i pjesmu.

Bilten 07

Mate Matišić ima izuzetno razvijen osjećaj za detalj, za njegov lokalni tonalitet i za njegovu ambijentalnu karaktarizaciju, za mentalni sklop iz čijeg okrilja proističe. 

Bilten 06/05

Bilten 06

On, ona, usedmostručeni On (s hermafroditskim premetanjem iz muškaraca u ženu), i pijanistica: zvuči pomalo pirandelovski, s okosnicom egzistencijalističke filozofije tjeskobe i straha od praznog prostora, ili išlekivanje nekog fiktivnog, koji bi trebao doći odnekud s dahom prijetnje ili osvete i čije je stanište neodredivo. 

Bilten 05

Jedno je evidentno jedan od mogućih postulata na kojem ova predstava može pledirati za svoju opstojnost na sceni, jest zgusnuti narativ Andrićeve proze koji se čuje iz offa. 

Bilten 04/03

Bilten 04

Potpuno, ali čudesno moćno je Uglješa Šajtinac analitički pronicao u strukturu materije koju je odabrao za dramsku obradu, zasijecao u bolesna čvorišta jednog društvenog bića, bez obzira kako se ono zvalo, državna zajednica koja je prskala po svim šavovima, ili jedna generacija evidentne mladosti, ali koja se rastrojila u niz pojedinačnih sudbina koje se, uglavnom nisu snašle u povijesnom kovitlacu koji je lomio sve pred sobom...

Bilten 03

Tri su vrutka iz kojih su potekli i čijom se gradivnom materijom poslužio Mate Matišić za oblikovanje svoje dramske storije „Sinovi umiru prvi".