Bilten 08

Postavljajući na scenu Narodnog pozorišta u Tuzli „Hanku", dramsku storiju Isaka Samokovlije o tragičnoj ljubavi Roma, Sulejman Kupusović je podigao njen scenski govor na nekoliko potencija najviše da bi dosegnuo punu istinu o strasnoj žudnji za životom kojom Romi identificiraju svoje duhovno biće i koju ispovijedaju kroz igru i pjesmu.

Bilten 07

Mate Matišić ima izuzetno razvijen osjećaj za detalj, za njegov lokalni tonalitet i za njegovu ambijentalnu karaktarizaciju, za mentalni sklop iz čijeg okrilja proističe. 

Bilten 06

On, ona, usedmostručeni On (s hermafroditskim premetanjem iz muškaraca u ženu), i pijanistica: zvuči pomalo pirandelovski, s okosnicom egzistencijalističke filozofije tjeskobe i straha od praznog prostora, ili išlekivanje nekog fiktivnog, koji bi trebao doći odnekud s dahom prijetnje ili osvete i čije je stanište neodredivo. 

Bilten 05

Jedno je evidentno jedan od mogućih postulata na kojem ova predstava može pledirati za svoju opstojnost na sceni, jest zgusnuti narativ Andrićeve proze koji se čuje iz offa. 

Bilten 04

Potpuno, ali čudesno moćno je Uglješa Šajtinac analitički pronicao u strukturu materije koju je odabrao za dramsku obradu, zasijecao u bolesna čvorišta jednog društvenog bića, bez obzira kako se ono zvalo, državna zajednica koja je prskala po svim šavovima, ili jedna generacija evidentne mladosti, ali koja se rastrojila u niz pojedinačnih sudbina koje se, uglavnom nisu snašle u povijesnom kovitlacu koji je lomio sve pred sobom...

Bilten 03

Tri su vrutka iz kojih su potekli i čijom se gradivnom materijom poslužio Mate Matišić za oblikovanje svoje dramske storije „Sinovi umiru prvi".